srijeda, 03.01.2007.

DANAS, KAD POGLEDAM IZA SEBE SHVCAM DA NISTA NIJE VIJECNO, ISKRENO. . TO MOGU RECI IZ VLASTITOG ISKUSTVA. , JER SAM JA VOLJELA ISKRENO I TO MI JE TEK SADA DONJELO MNOGO SUZA I NEPROSPAVANIH NOCI. PREVISE SAM VJEROVALA LJUDIMA, MISLECI DA MI SVI ZELE DOBRO. KAD BI SE RAZOCARALA U NEKOG OPET BIH NALAZILA KRIVNJU U SEBI, JEDNOSTAVNO,BILA SAM CAK I PREVISE ISKRENA I NEISKVARENA. . , SVE DOK NISAM DOZIVJELA I OSJETILA PRAVU BOL. TA BOL ZA MENE JE BILA NESTO STO ME JE PROMJENILO IZ KORJENA I UCINILO POTPUNO DRUGOM OSOBOM, KOJA VISE NE MARI NI ZASTO. . NEKAD SE PITAM STO SAM JA TO ZGRIJESILA, PA TO DOZIVLJAVAM. . , ALI ODGOVORA NEMA TO ZNAM. SVE ONO LIJEPO O CEMU SAM SANJALA, ZASTO SAM ZIVJELA, U STO SAM VJEROVALA, DRUGI SU MI ODUZELI, NE MARECI ZA MOJ BOL, MOJE SUZE...NIKO NIJE PITAO KAKO MI JE, KAKO CU TO PODNJETI, SVI SU OTISLI, OSTAVILI ME DA PATIM . JA KOJA SAM VJEROVALA U LJUBAV, I BILA JOJ ODANA, OSTALA SAM SAMA, A SVE ZATO JER SAM I PREVISE VOLJELA, DAVAJUCI SVE, A ZAUZVRAT NE DOBIJAJUCI NISTA, PA NI RIJEC 'OPROSTI'...SADA GLEDAM STVARI DRUGACIJE, POTPUNO SAM DRUGA OSOBA, KOJA JE ZABORAVILA I KOJA VISE I NE PAMTI STO JE TO SRECA, A SVE ZBOG LJUDI U KOJE SAM BEZGRANICNO VJEROVALA I KOJI SU MI PREDSTAVLJALI SVE. , E BAS TE OSOBE DOVELE SU ME DO DNA. ODUZELI SU MI LJUBAV MOG ZIVOTA, A PREDAMNOM SE PRETVARALI I JA IM VJEROVALA.RAZOCARALA SAM SE , IZGUBILA SAM VJERU U LJUBAV, U LJUDE. TO JE TESKO RECI, ALI TAKO JE. . TKO VOLI ISKRENO A NESRETNO, TKO VJERUJE LJUDIMA A RAZOCARA SE, ZNA KAKO JE TO, I MOZE ME SHVATITI. DANAS,..SVI MARE ZA SEBE, I NE BIRAJU SREDSTVA DA DODU DO NECEGA STO ZELE.....NAKON SVEGA SJETIM SE STIHOVA;
SVE JE LAZ, SAMO PUSTA LAZ, SVE JE LAZ OSIM SMRTI...

koliko si puta bio,nasmijan a tužan,
koliko si puta snio,isti san a ružan?
kako stojiš sasvim sam,tu na pragu doma svog,
vjetar lišće raznosi,ali nema nikog tvog...
Koliko si puta htio,reći to što ne bi smio,
koliko si puta čeko,da nazove te poznat netko?...
..svakom svakom plaća dug nemam ništa ja sa tim
da li negdje postoje ljudi kao što smo mi,
ljubav gdje razvaljuje,kapije od straha !!
- 09:39 - Tvoje rijeci ( 71 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 26.12.2006.

................................................................................

Image Hosted by ImageShack.us

božić je blizu,darovi stižu cijelo društvo opet je tu, to je vrijeme ljubavi i mira SRETAN BOŽIĆ svakome..............................



ljudiiiiiiii.................nemam previše vremena za blog ........... nadam se da se ne ljutite.....................
sve naj naj.............................uzivajte & kisach

p.s. nemogu vam ostavljat comentare.................smrc...smrc...pomozite............
- 12:01 - Tvoje rijeci ( 13 komentara) - Tvoj papir - #

nedjelja, 10.12.2006.

...................................................

Da li ste primijetili da je vrijeme nešto cega imamo u životu ili malo ili puno. Mislim da nema toga ko se kao mali nije pitao , a kada cu ja jednom narasti i biti velik, jedan period kada smo u želji da vrijeme požurimo postigli suprotan efekt da ono jako sporo prolazi. S druge strane tko od vas nije nikada doživio u nekim lijepim trenutcima života da mu vrijeme tako brzo proleti. Mislim da je baš u takvim trenutcima nastala i ona stara narodna poslovica , sve što je lijepo kratko traje.
Ako razmišljamo o nekim prošlim vremenima koja su iza nas , uglavnom nam se cini da je tako brzo prošlo kao jedan san. Tu smo proživili taj dio života i ostalo je sjecanje. Ostalo je sjecanje na nešto lijepo , na nešto ružno , na nešto nezaboravno. Bez obzira kakvo je to sjecanje za nas i koliko želimo da ga možda i zaboravimo ono ce uvijek biti naš tihi neprimjetni pratilac htjeli mi to ili ne.
Ponekad u nekom davno zaboravljenom kutu našeg srca nadjemo i sjecanja na prvu ljubav. Ne neciju ljubav nego svoju , samo svoju ljubav koju samo možda htjeli zaboraviti , da je potisnemo bar za jedno vrijeme dok bol neprodje. Kada je pustimo da ispliva na površinu onda uvijek primijetimo da je bol još uvijek tu i da vrijeme nelijeci sve rane kao što pricaju i zakljucimo da su nas svi lagali po tom pitanju.
Tada obicno skrenem sjecanja na druge nesigurne korake u životu , poraze i pobjede kojih je svako od nas imao dovoljno a možda i previše a to svako od nas,zna za sebe najbolje.
U toku svoga života sakupimo toliko sjecanja da neki kažu kako covjek koji umire proživi cijeli svoj život u jednoj sekundi. U toj sekundi u kojoj za njega vrijeme stane i nemice se , u toj zadnjoj vjecnoj sekundi.

Može li ljubav umrijeti , može li sjecanje nestati , mozemo li nesanjati. Sve su to pitanja na koje je teško dati odgovor a kad malo razmislim možda je i bolje neznati odgovor na sva naša pitanja. Vjerujte da je u životu uvijek više pitanja nego odgovora……………
……………negdje me cekaju moji snovi , moji ili tudji , to neznam ali cekaju me znam…………………°

kisach & poooooooooooooooooz°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°waverolleyeswave
- 15:29 - Tvoje rijeci ( 16 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 01.12.2006.

.............ojla ljudovi...............


Pet stvari u zivotu koje se ne mogu vratiti.........
Djevojka je cekala avion u cekaonici jednog velikog aerodroma. Posto je trebala dugo cekati, odlucila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze proslo. Uz knjigu kupila je i paketic keksa.
Sjela je u VIP cekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je citao novine. Kad je ona pocela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se sokirala, ali nista nije rekla i nastavila je citati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vise hrabrosti, do sada bih ga vec udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, covjek pored nje, ne obazirajuci se ni na sta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: bas me zanima sta ce sada napraviti!!!
Covjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previse, pomisli djevojka, sokirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz cekaonice. Kada se osjecala malo bolje, nakon sto ju je prosla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne dogadjaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketic keksa jos uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez sokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povrijedjeni ponos i osjecaji.
ZAKLJUCAK: Koliko puta u nasem zivotu cemo ili smo pojeli tudji keks, a da to nikad necemo ili nismo ni saznali?
Prije nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i prije nego sto se pocne misliti lose, GLEDAJ sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
U zivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kada je bacen;
- Rijec nakon sto je recena;
- Mogucnost nakon sto je izgubljena;
- Vrijeme kada je proslo;
- Ljubav za koju se NE BORI

imam par novih stvari u lijevom boxu pa pogledajte (nije da se hvalim ali ono...............)ljudovi big pooooooooz°°°°°°°and kisachwavewavewavewave
- 17:00 - Tvoje rijeci ( 34 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 22.11.2006.

... Sve se pocelo
rusiti, a ja sam pocela gubiti nadu u zivot. U meni se odavno necuju otkucaj srca niti uzdah
duse... sve je zanijemilo. Tek sam sada osjetila koliko sam sama, koliko sam puta suzu pustila u nekoj tihoj i mracnoj noci... Tek' tada otvorim dusu i priznajem istinu, tek' tada se zacuje jecaj srca. Otvorila bih malu ladicu u kojoj stoji moja proslost i moja buducnost. Jos koju bih suzu pustila za dane koji su nestali. Pogledala bih sliku na kojoj se smjesi lice voljenoga i briznula u jos jedan jaci plac da mi dusa odahne, samo da joj lakse bude.
Znas li cega me je nocas strah... strah me da cu nastradat jos jedan put neznajuci po kojoj
cijeni ??? Dosta sam patila i suze ronila radi onoga sto nije postojalo za mene, dosta sam uzdisala i srce pustala da samuje sve zbog samovlastite neodgovornosti. Da mi nije bilo pruzeno, da mi se sreca nije smijesila lakse bih danas gledala na zivot, lakse bih se danas pomirila sa ovakvim zivotom!!
U ovakivim trenutcima spoznam a i priznam svoje istine. Prepoznam koliko sam samo nejaka i kako bih me bilo lako povrijediti po jos jedan put, svaki put ni radi cega.... Moje crne misli, moja svaka iznevjerena nada, zasto sam toliko tuzna. Svaku noc bih citala one lijepe rijeci moga princa koji me jos spoznao nije... ne jos na onaj nacin na koji se nadam. Srce bih mu zakucalo kad mi cuje glas, dusa bih mu uzdahla kad mu pricam silne zelje. Ponekad se pitam jel' to sve uzlaud... sta ova lijepa dusa cini samoj sebi. Cekala sam i dosada,samo nikada mi teze nije bilo. Pojavi se zelja da napustim iluziju, navrati mi cudan osjecaj koji bih me gusio satima ali covjek kad se odvikne zivota u normalnom svijetu nisam sigurna ima li smisla za dalje. Tako mlada a tako zeljna osmijeha na licu, ne onog laznog koji bih se vjecno odvijao... samo na tren ja pozelim kutak moje srece. Eh, kad bih znala blizi put do tebe presla bih ga jer mi ovaj uzima i unistava sve moje nade u bolje sutra.



ZIVOT I LJUBAV. Zivot je duboka i tamna noc u kojoj tek ponekad bljesne munja cija je svjetlost tako nenadana i divna da opravdava sve godine tmine.

O ZIVOTNIM ODLUKAMA. Vrtimo se izmedju ocajanja i zelje za smirenjem, i ne znamo sta je nase. Zaustaviti se u jednoj tocki, okrenuti se prema nasoj strani, to je ono sto treba a sto je tesko uciniti. Ma kakva odluka, osim one koja ce uznemiravati nasu savjest, bolja je od izgubljenosti kojom nas daruje nerijesenost. Ali odluku ne treba pozurivati, treba joj samo pomoci da se rodi, kad joj dodje vrijeme.

O LJUBAVI. Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objasnjavati ni traziti joj razlog.

O POVRATKU I CEZNJI. Pa u tome i jeste sve: vracati se. S jedne tocke na zemlji ceznuti, kretati se i ponovo stizati. Bez te tocke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svijet, ne bi imao odakle da podjes, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imas samo nju. Jer tada ne mislis o njoj, ne ceznes, ne volis. A to nije dobro. Treba misliti da ceznes da volis.
Nista ne treba cekati, svemu treba ici u susret. Ako covijek nije glup ni kukavica, nije ni bespomocan.

O ODLUCNOSTI. Tesko je dok se ne odlucis, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teskoce nesavladive. Ali kad se otkines od sebe neodlucnog, kad pobijedis svoju malodusnost, otvore se pred tobom nesluceni putevi, i svijet vise nije skucen ni pun prijetnji.
Jer nikad nije bolje, vec gore, ili nam se tako cini zato sto je uvijek teze ono sto jest nego ono sto je bilo.....
- 09:41 - Tvoje rijeci ( 19 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 14.11.2006.

.....hy.....

U dubini proključale krvi
plutaju bol i očajanja
umrijeti ću za tobom prva
bez suza, boli i kajanja
Ne želim lijepe buduće dane
ne smatram tebe krivim,
iako su od tebe rane
na srcu, jos uvijek živim
Svuda se spustila tama
zbogom ljubavi jedina,
smrt je za mene spas.............




Ljeto je bilo kad smo se upoznali...
u početku te nisam voljela ni malo,
ali svojim ponašanjem i svojom dobrotom,
uspjeo si mi dokazati da mi je do tebe stalo...
znaš li kako je kad nekoga u snovima ljubiš,
i kada ga više od života voliš...
I kada shvatiš da je toliko daleko,
jednostavno ne možeš preboliti...
Ja znam...
Znam jer te volim cijelim bićem svojim,
srcem cijelim,sto tako malo želi,
a ne dobija skoro nista...


thx na comentarima........................
big kisach svima.......................
pooooooooooooooooz°°°°°°°°°°
- 12:50 - Tvoje rijeci ( 17 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 07.11.2006.

°°°°°°°°loooooooooooooo°°°°°°°°

°hy ljudovi nakon 100 godina eto i mene nazad u blogerske vode.............coolcool
sorry sto vam nisam ostavljala comentare,comp mi je bio na popravku.....


Nedostaješ mi...
Navikla sam na tebe...na svaku tvoju šalu...svaku ljutnju i povremeni osjećaj ljubavi...
Navikla sam na tvoje savjete...na razgovor s tobom koji mi je pokazivao svijetlost i kada mi se činilo nemogućim da je vidim...
Navikla sam...i sad se trebam odviknuti...
Moramo...jer nam je to jedini način da ne patimo...
Između nas se stvara taj osjećaj koji mrzim...osjećaj koji me navodi da mislim na tebe,da zamišljam naš susret...prožeti zagrljajima i poljubcima...
A nije moguće...i to oboje znamo...
Sami smo se odlučili razići jedno od drugog...
Oboje smo shvatili da je najbolje za našu budućnost...da se ne zavolimo...ako već nismo...

Ali dogovor je jedno...a osjećaji su drugo...
Kako sada da opstanem u ovom okrutnom svijetu bez tebe...
...Kako misliš da nastavim život bez tebe...kad si uz mene bio stalno...
Bio si sve ono što mi je trebalo...a sada...

Nedostaješ mi ...

- 18:28 - Tvoje rijeci ( 32 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 20.10.2006.

.............

Plakala sam za ocima tvojim
Plakala za necim sto cini me svojom
Volila sam te i davala ti sve
A ti si oduzo mi smede oci te

I nocu kad spavam dok zvjezde sjaje
I nocu moje srce tebi se daje
Jer tuga je prazna bez boli
Kao zivot koji ne voli

Zamišljam da je drugacije, krijem se od prošlosti
Ne znam drugacije, jer stara rana boli i do kosti
Život se mjenja, on se ne vraca
Od tuge i boli pa sve do uzvrelog placa

Kao stranac sad lutam ja, izgubljena u mislima
Zbog kose poput lana, sad topim se u pismima
Pismima koje pisao si ti, nekoc dok postojalo je svjetlo
I miris se osijeti, dopire do duse, postaje toplo.

Pa pitam te sada, dali se sjetiš?
Koliko ti znacim, dali sad letiš?
Dali letiš od sreće koja mene neće?
Koliko ti daje? Od mene više neće

Ako se vratiš tužan i jadan
Ako se vratiš ljubavi gladan
Ne dolazi kod mene, namoj i ja da patim
Jer nesto sto imali smo davno, ne mogu da ti vratim….


Progoni me slika prošlosti,
naše prošlosti.
Često se sjetim onih dana,
dana sreće, dana kada smo se voljeli.
Pitam se zašto je život takav
uzme sve što želimo da traje zauvijek.
Možda je to naša sudbina;
ali zašto te onda ne mogu preboljeti?!
Zašto suze teku kad mislim na tebe?
Zašto srce boli kad te vidim
Ne mogu više ovako živjeti;
živjeti sa suzama, tugom i boli
i slikom prošlosti koja mi srce slama!..............neznam vise sto da pisem................


thx svima na comentima i cestitkama............
kisachcerek svimaaaaaaaaaaaa..............
°°°°°°°°°pooooooozz°°°°°°°°smijehsmijehwave
- 13:13 - Tvoje rijeci ( 34 komentara) - Tvoj papir - #

nedjelja, 15.10.2006.

EH..................U UTORAK MI JE ROĐENDAN......(17-TI)

pa........sretan mi rodendan....coolpartysmokin.....
MA NEK TI S DRUGOM KRENE................
KAD, VJERUJ ZA MENE DOVOLJNO JE,
ŠTO POSTOJIŠ....I NAKON SVEGA......
HVALA TI ŠTO SAMNOM NEGDJE
DIŠEŠ ISPOD ISTOG NEBA...........


* Sve oko mene, sve što sam voljela, sve što mi je moglo donijeti osmijeh na lice sakrilo se. Izgubilo se u kaosu svakodnevice. Osjećam da je tu, negdje blizu, i vidim, pružam ruke, ali ne mogu dohvatiti svoju sreću. Uvijek, samo korak iza. Svijet se okreće prebrzo. Svi nekamo žure, ne primjećuju uopće da postojim. Svi prolaze kao da me nema, očiju uprtih u jednu točku poznatu samo njima...
SAMO MI TREBAŠ TI, DA BUDEŠ SA MNOM, DA SE ZAJEDNO PROBIJAMO KROZ OLUJU ŽIVOTA, DA SE ZAJEDNO NASMIJEŠIMO KADA ZASJA SUNCE, DA ZAJEDNO POLETIMO, DA ME ČVRSTO DRŽIŠ ZA RUKU I BUDEŠ MOJ...

Zasto si me osvojio cim sam ti pogledala oci,
Zasto sam te zavoljela te proklete noci.
Zasto mi iz misli ne ides van,
Zasto zbog tebe ne mogu ni dan.
Zasto jos danas u daljinu gledam,
Zasto kad si otisao, jos i dalje cekam..
Zasto uvijek mislim da ces doci,
I da ces se pojaviti negdje u noci.
Zasto kad sam sama, zelim da si tu,
Zasto ne nestanes, barem u snu..
Zasto uopce postoje suze,
Kad mi ih sve tvoje srce uze.
Zasto ne postoji lijek za tugu,
Lijek za strah, trepet i muku...
Zasto postoji ljubav kada je tako slijepa,
Tako tuzna, ocajna... ali lijepa.
Zasto?

SJECANJA
Dali se sjecas one noci davne,
Dali se sjecas nase klupe stare.
Zivjeli smo samo jedno za drugo,
Nocima pricali dugo, dugo..
Zakleli smo se u ljubav vječnu,
Željeli nista, samo srecu.
Drugi su nam se smijali, rugali..
No mi ih uopce nismo slusali.
Da smo zajedno jedino je bilo vazno,
Znao si me grliti nocima snazno.
Mjeseci su nam prolazili kao minute,
Rjesavali smo skupa sve nevolje i muke.
Tada je dosla ona i uzela te od mene,
Ja sam za te postala djevojka iz sjene.
Sve si zaboravio u jednome trenu,
Nase dane i nasu ljubav vjecnu.
Ti si ljubio necije usne druge,
A ja plakala nocima od tuge.
Uspomene i dalje cuva srce moje,
Tuguje i pati od izgubljene ljubavi tvoje.
Ipak sam te voljela i nek ti u zivotu vlada sreca..
Meni su ostala samo sjecanja i neostvarena ljubav vjecna.
sve što sam ti ikada htjela reći jest volim te;
no bojala sam se...
volim te! sada se ne bojim to reći.
možeš li me čuti? možeš li čuti moje riječi?
ja ne znam ako ih čuješ.
ako ih čuješ, to su moje zadnje riječi upućene tebi.
pričekaj malo...
ako ih doista čuješ, sačuvaj ih u srcu,
nek ti one budu jedino sjećanje na mene.
nek one budu znak koliko sam te voljela.
Slatki snovi vuku me sve dublje,
ne da mi se oduprijeti, tako sam slaba,
a to me tako privlači.
znam da me čuješ.
mogu to osjetiti dok ispuštam zadnji dah;
čuj me: odlazim...
ali ne dok ti ne kažem istinu.
istinu koja će me osloboditi.
slušaj; nemoj se bojati.

wavethumbupwavethumbupwavethumbup
- 13:43 - Tvoje rijeci ( 27 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 03.10.2006.

........................................

kad bi tražio i život bi ti svoj dala,tvoj križ bi nosila na svojim leđima,
tvoje grijehe ja bi platila.................i da treba na dno pakla zbog
teba bi otišla......................kad bi tražio i zvijezde bi ti s neba skinula...........
umjesto tebe otrov bi popila,sve sam spremna učiniti da bi te sretnog
vidjela,da bi ti osmjeh na lice stavila..................


..šećem ulicama i gledam u popločane podove........
odjednom mi se čini da sam opkoračila vrijeme, i pobjegla od svega u
jedan npoznati i lijepši svijet.........i bila sam na upravo savršenom mjestu
da otjeram svu prošlost sa sebe......sve crne misli....ali tjeravši crne misli
što dalje u mene nije ulazilo ništa......u meni je ostajala samo crna praznina......
svi moji pokušaji uključivanja u život završavaju bjegom......
tama odgovara mojoj duši.....depresiju više ništa ne može otjerati......
nemoćna dišem,.......nemoćna stojim,samo pratim kao u nekom snu.......
svakim danom udišem smrt,a izdišem život
nadajući se da ću pronaći svoje mjesto u svijetu...samo se želim jedno jutro probuditi
i čuti da ništa nije istina i da se ne događa meni.....................
- 18:00 - Tvoje rijeci ( 18 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 20.09.2006.

.................

bilo bi dobro kad bi smo unaprijed znali gdje snovi padnu kad se sruše,
u što se pretvore kad nestanu,kad čaroliju zamjeni svakodnevnica,kad
nam se čini da smo previše dali,a premalo dobili,kad se prestanemo čuditi
ljubavi i u svemu prestanemo vidjeti sudbinske razloge.........ipak bilo bi
dobro opet povjerovati u te srušene snove iako smo svakim danom
sve budniji.................

.........ostala je samo tuga na prašnjavoj cesti............


ZNAŠ DA OVA DUŠA JOŠ UVIJEK TEBI PRIPADA...
PONEKAD DOVOLJNA JE RIJEČ, PONEKAD OSMIJEH...A PONEKAD TEK POGLED....
HVALA TI ŠTO SI ME JOŠ JEDNOM RAZOČARAO...I TAKO POKAZAO SVOJE PRAVO LICE...
ALI PRIZNAJEM; LIJEPO TI JE STAJALA MASKA...
JA JOŠ IMAM POTREBU DA TE BRANIM KAD GOVORE GRUBE RIJEČI O TEBI...JA JOŠ IMAM POTREBU DA TE BRANIM...
BEZ TEBE JA ĆU PREŽIVJETI...AL TO JE KAO DA NEĆU ŽIVJETI...
- 14:30 - Tvoje rijeci ( 9 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 11.09.2006.

...............................

Gledam druge i shvaćam koliko griješim.Osjećam se izgubljeno,kao da me nema na putu života gdie se trenutno nalazim.Kad zatvorim oči gledam sebe kao sijenu..A ovdije, gdje jesam,samo griješim.Jesam li uopće dio nečega? Jesam,znam da jesam-ali nisam dio onoga sto želim biti...
Imam unutrašnje nemire,nešto me uporno vuče jednom ljetu.Ne,nije to moj grad,dvorište zgrade i jedno propalo detinjstvo,lice uplakanog djeteta...To je prošlost sadasnjošti.To je ono što sam gradila dva,tri,četiri puta...A za to što sam gradila nisu bile dovoljne samo moje dvije ruke...Bilo je potrebno puno toga...Mnogo toga sto on nikad neće razumjeti
Kroz mnogo toga smo zajedno prosli,a to je tako malo za jedan život.Bila sam ta koja je uvijek navijala za snove,jer sam znala što čovjekova mašta može postići.Voljela sam samoću,zvuke omiljene balade i noć...Tad bih sanjala budna o njemu...Danas nema snova...
Pitam se gdje su nestali?Možda ih je on ponjeo sa sobom?
Nadam se da nikad neće saznati kako je to kad sve svoje nade bacis pod noge jedne osobe a ona sve to gazi,tako da ti ni život ni uspjeh više nemaju smisla...Svud je bljedilo,pustinja...Ostao je gorak ukus istine koji ni svi oceani ovog svijeta ne mogu oprati...
Ali uporna sam u vezi nekih stvari,a ujedno i ljena.On me je do toga doveo.A nije sve za on kriv...Ko zna zašto sam ja formirala brodove ljubavi koji nikad nisu uplovili u njegovu luku...
Danas,poslje svega ne mogu shvatiti ko sam ja ustvari?Imam život koji živim,i u sebi život koji proživljavam.Ako postoji paralelni život želja onda znam da sam tamo uz njega.U tom zivotu ću ostariti i umrjeti na njegovim rukama,za mnom ce teći suze iz njegovih očiju...
U ovom životu se koprcam između sna i jave...Vidim ga kad god otvorim I sklapam oči...A stvarno ne znam na što me on asocira...Nije sunce jer me ne grije,nije vjetar jer mi ne mrsi kosu,nije kiša,ni pahulja snjega jer ga već dugo nema na mom licu.Nije Bog jer je Bog savršenstvo,nije ni zrak jer i bez njega dišem...On je moj život,priča mog života.On je moje srce jer za njim pati,moje tijelo jer za njim drhti...
A tako smo daleko...Vremenom ćemo biti sve dalji.Tako je pisano od početka.To što je on moja sudbina,početak i kraj mojih snova,čovjek zbog kojeg bi sve ostavila.Brzo,lako,jednostavno...To meni ništa ne znači kad ja nisam njegova sudbina...
Više se i ne trudim da ga nasmijem,vidim da ne uspjevam...Mi,koji smo se svađali oko toga ko ce prvi doći do riječi,stojimo izgubljeni u svojim mislima.Izmedju nas hladnoća,bol,sramota...Ogromna provalija između koje postoji most,kao put kojim će krenuti tek ako zaluta...Al ja ga vise necu čekati...Kome i trebam ovakva?
Oko mene pustinja,ispred mene put.Nigdje nema sunca.A na kraju puta samo on i samo bol...
- 19:05 - Tvoje rijeci ( 14 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 06.09.2006.

inspiracija..................heh..........

bio je lijep,lijep poput obećanja.......pamtim svaki dan zaboravljena. riječi,čini mi se, svake sjećam se,al´ nema ga kraj mene.kažu,prošao je kroz mnogo toga,našao utočište je kod boga. tražim noćas pred tim vratima ja,molim boga da mi ga da.....sad kad bi mogla biti s njim bar jedan dan,da svu ljubav što sam drugim davala njemu dam i da samo njemu pripadam.....................


..........i da me udariš pred svima nebi boljelo, ja ću po svom ma koliko koštalo...........

...u kafani ko u paklu,svuda bol i dim, zar je ovo bože način da ga zaboravim..........

...spremna sam ti dati život cijeli, pitaj nju jeli............

...ljubav je jedina nesreća koju svaki put iznova tražimo....


...i tko će sad hladni zid preskočiti,ugušiti krik i ruke si pružiti...i tko će sada koga za što okriviti,suze obrisati i sve oprostiti......

wavewavewavewavewavewave
- 14:16 - Tvoje rijeci ( 8 komentara) - Tvoj papir - #

subota, 02.09.2006.

......................

ja stvarno nemam vise nikakve inspiracije za pisanje...no.................fakat mi se nista neda..........a jos kad se sjetim da je prokleta skola u ponedjeljakbang,zeludac mi se okrene naopacke.mad............i tako.......


sve u zivotu shvacaj kao igru
jer jedino tako mozes pobjediti...
a i ako izgubis uvijek mozes reci da je
ionako sve bila igra.......


kad bi nase prijateljsvo ovisilo o PROSTORU i VREMENU,
onda bi smo savladavsi VRIJEME i PROSTOR,upropastili nase
bratsvo....savladamo li VRIJEME ostaje nam samo SADA
zar ne mislis da cemo se na tom putu izmedu OVDJE i SADA
ipak povremeno sresti.............????????........
- 19:37 - Tvoje rijeci ( 11 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 29.08.2006.

zato tako pisem.....

Mislila sam da sam jaka i da mogu sve. Mislila sam da me nista ne moze povrijediti.
A onda iznenada, izgubila sam kontrolu nad svojim osjecajima, nad svojim zivotom. Molila sam da napustis moje snove, da napustis moj zivot.
I izgubila nadu. U ljubav.
Moje srce je vec postalo kameno. Ali sve si pokvario. Nenadano si mi usao pod kozu i natjerao me da ponovno mislim na tebe. Zasto ti je to trebalo? Ne zelim da se vratis ali, sve oko mene nema smisla bez tebe. S tobom je sve drugacije.

Vjetar mi donosi tvoje ime u gluho doba noci. Sat na Katedrali otkucava ko zna koju minutu poslije ponoci, i opet sjedim sama sa cigaretama koje mi pruzaju utjehu. Jedinu utjehu...Sjedim u tami. Oko mene sve kameno i crno. Ima li ista smisla? Slaba sam, slomljena. Nemam vise osjecaja.Llisena sam svake emocije. Pred ocima samo slike prelijepih dana...Odsjaji proslosti. Od mene se odkida komadic po komadic I nestajem dok se stapam sa mrakom...Cekam te tuznih ociju, da se pojavis, makar na tren. Ali nema te...
Zora svice i pozdravlja me: Dobro jutro, tugo – pomislih. Kisa ponovno pada, tmurni oblaci me prate u stopu. Sunca za mene vise nema...
Za mene je sve stalo onog trena kada si okrenuo ledja i zatvorio vrata za sobom. Sada zasluzujes samo moj prezir i moju mrznju. Ali nista od toga ne osjecam...Zasto?
Mislila sam da ce biti lako, jer navikla sam na poraze. Gubila sam bitke i ratove ali sve sam brzo zaboravljala. Bili su mi potrebni samo sati. Ovu bitku ne mogu da prezelim. Iz dana u dan, kako prolazi vrijeme, sve vise vjerujem da ovo nije trebalo zavrsiti kako jest. Tako iznenada. Zasto smo toliko rijeci presutili?
Bio si drugaciji od svih. Poseban za mene. Budio si u meni sto niko prije nije mogao da dokuci. Nakon dugo vremena, stavio si osmjeh na moje lice i ja sam bila sretna. Privlacio si me svim svojim bicem. Bio si tu dovoljno da mi ne nedostajes, dovoljno da mi ne dosadis. Kako je glupo – ali nedostaje mi osmjeh, lice, lazi, i sve one male sitnice moje su bile tako lijepe. Otisao si. Pustila sam te, jer sam morala....

Bila sam tu za tebe kada je bilo najpotrebnije. U bilo kojem trenutku si mogao racunati na mene, ja na tebe. Trudila sam se. Branim te pred ljudima kada govore ruzno o tebi, kako god znam. Vjerovala sam u svaku laz, u svaku istinu. Kao i uvijek, oprastam, jer drugacije ne znam. Presla sam preko bolnih rijeci, neoprostivih postupaka koji su me jako boljeli. Presla sam, jer ne vidim poantu u tome da te proklinjem i da budem ljuta. Oprastam ti sve, mada u tebi vise ne vidim bice zbog kojeg vrijedi sve oprostiti. Oprastam ti, jer nikada nisam nikog ovako trebala....

Nismo trazili mnogo. Mozda zbog toga se sve ovo i desilo. Vjerovali smo jedno drugom, i bilo je tako lako. Spokojno. Ali ti nisi bio nacisto sa sobom. Znao si da preko svega bi presla ali opet si sve to bacio u vodu. Rekao si da mrzis sto me vrijedjas. Rekao si da ne zelis me vidit uplakanu. Rekao si da nisi sretan. Da tvoj zivot je vec odavno izgubio smisao i da ne zelis da i ja patim sa tobom. Rekao si da sam ja jedna od rijetkih osoba do koje ti je stalo....Pozeljala sam u tom trenu da me nema. Vjerovala sam da je to sve samo ruzan san i da cu se probuditi iz ovog kosmara. I jos uvijek vjerujem.
Sve sto smo imali nije bila laz. Nisi me mogao lagati svaku sekundu koju sam provela sa tobom. Poznajem te bar toliko...

Ne pruzaj mi nadu da ces se jednoga dana vratiti. Ja nemam snage za to. Jer svaki put kada si pored mene vidim tanku liniju svjetlosti – liniju nade. Sam tvoj pogled me obeshrabi svaki put. A nisam zasluzila da prolazim kroz isto ponovno. Ne mogu...
Molim te...

Kamo sada? Kud god krenem, sve nosi tvoj predznak. A to nije nimalo lako. Postoji tisucu puteva, ali cini se da me svaki vodi tebi. Tesko je, ali poslije svega necu biti ista. Mozda cu druge i ljubiti, ali ovo srce vec odavno pripada tebi i zauvjek je tvoje.

Samo Bog zna koliko me boli svaka suza prolivena za tobom, svaka rijec progovorena sa tobom. Boli me, i boljet ce zauvjek. Mozda nikada neces znati koliko sam noci provela u nadi da je ovo samo kusnja i da ces ponovno biti onaj stari. Da ces doci i reci da me trebas. Da ces shvatiti da smo jedno za drugo. Da ces obrisati suze sa mog lica i vratiti onaj osmijeh kako samo ti to znas. Nadam se... I zauvjek cu...



- 18:54 - Tvoje rijeci ( 14 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 24.08.2006.

................................

Kad nema nikog
da me sasluša,
ti si tu...
kad nema nikog
da me utješi,
ti si tu...
kad sam sama
ti se pojaviš
i društvo mi praviš...
kad mi je hladno
ti mi obraz ugriješ...
kad kapneš mi na dlan
dok gledam te,
čini mi se
kao da gledam dio njega...
zovem te njegovim imenom...
a onda krene suza za suzom...
jer znam
da ga nemam
da nije tu
i da nikad neće biti...
ali bar tebe,
suzo,
malena kapi moje ljubavi
mogu voljeti...
jer znam da nikad nećeš nestati...
nećeš otići
i ostaviti me....


hvala......................................
Onima koji su mi se smijali, HVALA
...bez njih ne bih plakala.
Onima koji me nisu mogli voljeti, HVALA
...bez njih ne bih upoznala pravu ljubav.
Onima koji su povrijedili moje osjećaje, HVALA
...bez njih ne bih znala da ih imam.
Onima koji su me ostavili, HVALA
...bez njih ne bih otkrila sebe.
Ali onima koji su mislili da neću uspjeti,
NJIMA zahvaljujem najviše
...jer bez njih ne bih niti pokušala
Ja ću zaboraviti što si rekao.
Ja ću zaboraviti što si učinio,
ali neću zaboraviti
kako sam se zbog tebe osjećala.
- 10:01 - Tvoje rijeci ( 8 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 18.08.2006.

e,................

ljubav je staklo koje se lomi
ako ga čovjek primi suviše nesigurno
ili suviše čvrsto............

gubiti na određen način znači
dobivati......

ljubav je sposobnost jednog čovjeka
da daje ne osvrćući se koliko dobija
nazad............

nema svorenja bez ljubavi,ni prave ljubavi
bez ljubomore,ni ljubomore bez varanja,
ni varanja bez razloga.......

nije sretan onaj koji puno ima,
sretan je onaj koji malo treba......

ja imam samo jednu nesreću,
uništim sve što dotaknem.........

neki ljudi ulaze u naš život,ali brzo i
izlaze...neki ostaju neko vrijeme i
ostavljaju tragove na našoj duši nakon
čega više nikad nismo isti............

dobar čovjek se posrami i pred psom...

mnogi griješe iz straha da ne pogrješe....

čekaš,čekaš i onda dočekaš nešto još gore........

dobro je,samo da ne bude gore.......

kad čovjek priseže na vjernost
do groba,obično ne misli
na svoj grob........

čovjek ima samo ono što daje.......

čovjek je jedina greška prirode.......
- 18:53 - Tvoje rijeci ( 8 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 15.08.2006.

svako jutro nova laž,svako jutro novi strah...

ne plači noćas,zato što si sam
i što te duša zbog nečeg boli,
sjeti se samo da negdje daleko
postoji osoba koja te voli,
i ta osoba je noćas sama,
i njoj je srce puno tuge
ali ona se još uvjek nada
da će proći ove noći duge,
ne plači noćas zato što te boli
jedna rana iz mladosti tvoje
sjeti se samo da negdje daleko
postoji netko tko ti svoje srce nudi.......


ubija me ovaj mrkli mrak,ova grozna tama,
a ti si tako hladan i puštaš da budem sama...
zašto te unatoč svemu ovo srce ludo voli.....
mene razara bol,da samo znaš kako boli
slomio si me,razorio sve u meni...
još te smo molim,kad me vidiš
samo se okreni .......
nema tog´ što nebi za tebe dala...
noćima ne spavam,suze ne prestaju teći
zar si morao uništiti onu prekrasnu iluziju
koju mjesecima skrivam u sebi........
i da imam 100 života,dobro znaš da bi
99 dala tebi.....
i još mi samo reci za kraj..jesi li
igdje vidio onaj stari sjaj?
jesu li u tebi nestali svi oni osjećaji,sve uspomene?


teško je živjeti u tami
kad mjesec baca plam
teško je naći iskrenu ljubav
i zato je bolje ostati sam


otkad tebe nema ja se
bojim sudbine
jer od tad sve je stalo za mene

čudno je kako je malo potrebno da
budemo sretni,
a još je čudnije kako nam baš to
malo nedostaje.........
- 18:38 - Tvoje rijeci ( 7 komentara) - Tvoj papir - #

nedjelja, 13.08.2006.

Ti si sada tiha slutnja,
Tek blagi vihor u divljini,
Iza tebe pustoš mraka,
Tihi jecaj u praznini…
Sad nestaje tiho sjećanje na tebe,
Poput zrna pijeska nošena vjetrom,
Tvoje lice zamijenih sjetom,
Ovo je moj život,ovo su moje suze...
Mogla bih plakati,ali nisam tužna..
Ovo je moje vrijeme,ovo su moja djela..
Mogla bih živjeti,ali ja nisam živa...

Poput mrtve sjene,
Pokušavam se micati i pronaći put..
Ne mogu,ostajem na istom mjestu


Ako ti vrijeme i život budu zahtijevali da me zaboraviš,
učini to ali upamti:
čovijek pamti ako hoće,
a zaboravlja ako može.
- 11:07 - Tvoje rijeci ( 15 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 11.08.2006.

između neba i zemlje sam....tu negdje....

ponos je jača strana....
tvrdoglavost naša mana....
sad stojimo svak na svojoj strani
da sve uništimo
već smo na granici......


skini ove teške okove s mene.....
da i meni jednom krv
poteče kroz vene......


sinoć si se na ljubav zaklinjao.....
a jutros me ne poznaješ.......


ja sam odličan đak tuge i očaja.......


ostala je jedna ljubav
na dnu čaše,sakrivena.....
ja je tražim
ali uzalud......
ta je čaša razbijena....


ako vidiš me,bože uzmi me.....
ako vidiš ga,onda salomi ga.........
- 16:47 - Tvoje rijeci ( 5 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 10.08.2006.

SVE BI DALA ZA NOCI PREDUGE........
SA TOBOM PROVEDENE............
BAS SVE BI DALA ZA KISE JESENJE.........
ZBOG TEBE IH VOLIM NAJVISE

ZBOG TEBE JA VOLIM NEVRIJEME
JA SIJETIM SE............
ZBOG TEBE KISA MI JE SVE...
- 23:07 - Tvoje rijeci ( 7 komentara) - Tvoj papir - #

sanjala sam da te volim.........
na vjetru uz obalu.....
burom zapjenjena mora.........
sanjala sam.........
sanjala sam tvoje smeđe oči........
duboke........
bistre.....
sanjala sam ponoć i tvoje lice.......
sanjala sam da te volim.......
i da moja ljubav je velika.......
sanjala sam tragove naše na
pjesku života,
pune žuljeva od neprestane
potrage za suncem.......
sanjala sam jednu noć i
nas dvoje na žalu..........
sanjala sam da imam krila........
samo sam sanjala.............



beskonačno padam........
beskonačno ustajem........
beskonačno trpim i umirem........


voljela bi da te zaboli jedan dio
od onoga,
koliko mene boli za tobom........
- 22:01 - Tvoje rijeci ( 2 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 08.08.2006.

Neumorne kiše natapaju zemlju,
uvrelu kao krv u vatrenoj veni,
punoj boli i gorčine.
Sudbina zla, sveta je u meni.
U čađavoj sobi, punoj dima ciganka stara u uglu sjedi.
Staračko lice prepuno bora,
ponovno je moj pogled slijedi.
Gledala me ciganka stara, gledala u oči,
a onda u dlan.
''Umiru zvijezde i prošli dani,kucnuo je rastanke čas.
Živjet ćeš dugo,ali ne i sretno.
od linije sreće nema ni sjene.
Ako ti ikada bude teško sjeti se mene.
Ponekad znaš da nanosiš bol i tugu,ali nisi zla.
Puno pružaš, malo tražiš,ali ni to ne valja.
Ali znaj CRNI MUŠKARCI NE DONOSE SREĆU!
Svi umiru noćas,sve zvijezde tvoje.
Ne pati,saberi svoju bol.
Jednom će možda da se vrati
kad bol i čežnju osjeti on.
Ali onda ne raduj se mnogo,
jer nikad neće biti sasvim tvoj.
Bez sreće ćeš svijetom koračati
i često proklinjati život svoj.
U tebi nečeg vražjeg ima,
muškarci te vole,ali nisu tvoji,
u pogledu tvom sreće ima,
ali ljubav za tebe ne postoji.
'' Pusti mi ruke ciganko stara!
U uglu svijeća i dalje gori,
u mom srcu otvori se rana
od riječi koje mi ciganka zbori.
O majko,majko zašto me rodi kad sreće nemam ja,
od tisuća zvijezda što na nebu gori,
zar ni jedna ne može da za mene sja?
O majko,majko što me rodi
kada sam prosjak ljubavi te?
Zašto u svemu sreće imam,
samo u ljubavi ne?
Nikad me majko on voljeti neće,
on voli drugu i sve joj daje.
Ja nemam sreće, ali zato imam srce
,ali uzalud,sve kratko traje.
Život će proći, ostaje rana.
Nikad više plakati neću,
dobro je rekla ciganka stara
CRNI MUŠKARCI NE DONOSE SREĆU.
- 23:14 - Tvoje rijeci ( 10 komentara) - Tvoj papir - #

* * * * *

Ne plači majko, ne plači oče,
ne oplakujte što više nisam sa vama.
Moj život je bio loše sreće,
zato me zauvijek pokupila tama.
Ne žali majko, ne žali oče,
ne proklinjite sudbinu,
ona nije kriva.
Ja sam htjela da nestanem sa ovog svijeta
i odem tamo gdje se vječno sniva.
Život je bio samo bolna igra,
mladost puna ljubavnih jada
bol što mi srce slomi,
zato sam umrla tako mlada.
Kada me budu nosili na grob,
nemojte plakati,
glasno jecati,
jer suzama me nećete vratiti,
jer ja ću od sad pa do vječnosti spavati.
Moja je zadnja želja,
molitva,
da me polako i tiho spustite u grob,
bez i jednog bolnog krika,
bez izgovorenog imena mog.
Na zelenoj travi oko groba posadite 17 divnih ruža,
a na ploči ispod napišite velikim slovima
''VOLJETI SE MORA, A ŽIVJETI NE!''.
A vi prijatelji,
ako vidite njega, zbog koga mi 17 ruža vene,
recite mu da zajedno s vama voli
i živi umjesto mene… … … … …
- 23:10 - Tvoje rijeci ( 0 komentara) - Tvoj papir - #

...............

covjek u zivotu sretne milijone judi.......
a oni ne ostave nikakav trajni
dojam........
a onda........
covjek sretne jedno bice
za koje zna od prvog trena
da mu pripada........
da pripada samo njemu.......
i da upravo njega trazi cijeli zivot.....
tuzno je ako mu ne uspije
zadrzati ga kraj sebe,
samo za sebe........
- 00:52 - Tvoje rijeci ( 5 komentara) - Tvoj papir - #

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°

°voljeli su se........
bio je mnogo stariji od nje........
kad su mu rekli da ce joj
unistiti buducnost,
odlucio ju je ostaviti........
obeco je da ce joj pisati........
1.pismo je doslo nakon 2 dana
nakon rastanka,pisalo je:
-tesko mi je bez tebe...-
2.pismo nakon 3mjeseca:
-nasmjesio sam se suncanom danu...-
3.pismo dobila je nakon godinu dana
-mnogo sam stariji i dobro
je za oboje sto smo se rastali-
4.pismo poslao je nakon 5god.
-zavolio sam drugu djevojku....-
5.pismo nakon 10.god
-draga,mislim da ces mi oprostiti
jer sam se ubio onog dana kad
smo se rastali.......ovo su pisali moji prijatalji
da bi sve lakse preboljela.....-
- 00:39 - Tvoje rijeci ( 0 komentara) - Tvoj papir - #

nedjelja, 06.08.2006.

....................................

UISVI ŽIVE SVOJE
SUTRA,
A JA SVOJE
JUČER............

ZAR JE SAMOĆA
JEDINI PRIJATALJ
KOJI ČOVJEKA
ISKRENO VOLI???????
- 22:47 - Tvoje rijeci ( 29 komentara) - Tvoj papir - #





bio jedan decko....
NARKOMAN su ga zvali
da sam ludovala za njim
ljudi nisu znali
voljela sam ga
...
drogu je uzimo
i nije mogo bez nje...
dok jednog dana
smrt je trazila svoje
uzela mi decka
i srce moje
jos uvek stajat cu
pokraj njegovog groba
nek ljudi znaju da je decko
kojeg sam ja voljela ...
- 22:44 - Tvoje rijeci ( 0 komentara) - Tvoj papir - #

..................................

<strong>MOM NEZNANCU
svakog jutra budim se za tebe,
svake večeri molim se za tebe
svaki moj san si ti
nikad,vjeruj mi,nikad nisam
osjetila nešto tako,
kao što sad osjećam,
ovaj osjećaj ljubavi...
volim te usprkos svemu,
volim te takvog kakav jesi
mog neznanca.......ŽIVOT POLAKO TEČE,
JA STOJIM NA JEDNOM MJESTU,
MISLIM NA TEBE......

ALKOHOL ĆE NOĆAS
POTEĆ NIZ TVOJE VENE
GLEDAT ĆEŠ DRUGE,
A VIDJETI MENE
- 21:01 - Tvoje rijeci ( 2 komentara) - Tvoj papir - #

čovjek bez sreće

JA više nisam JA
ja sam samo dio svoje sjene
i neznam kud da krenem,
jer nitko se više nesjeća mene
nekad sam bila sretna,
voljela sunce,nebo i kiše
a danas sam beznačajan čovjek
koji sve tiše i tiše diše
i otići ću...
iza mene ništa ostat neće,
i kao da živjela nisam
jer bila sam
ČOVJE BEZ SREĆE
- 20:56 - Tvoje rijeci ( 2 komentara) - Tvoj papir - #

Designed by: Nlo©